ja_mageiaold

Tko smo mi?

Tvornica Šećera Osijek d.o.o. je tvornica za proizvodnju bijelog kristalnog šećera prvenstveno preradom šećerne repe i preradom sirovog šećera. Dobiveni šećer i ostali proizvodi udovoljavaju najvišim standardima ove industrije.

Članica Žito grupe

Povijest tvrtke PDF

Farmer

24. rujna 1905. - konstituirano Prvo hrvatsko-slavonsko dioničko društvo za industriju šećera u Osijeku. Gradnja tvornice je započela odmah poslije konstituiranja na lokaciji periferije Donjeg grada, na velikom kompleksu zemljišta dobivenom besplatno od gradske uprave.

17. rujna 1906. – započela prva kampanja koja je trajala 79 dana. Početni kapacitet tvornice iznosio je 700 t repe na dan. Stručno osoblje u tvornici kao i osoblje angažirano na unaprjeđenju uzgoja šećerne repe je bilo iz Češke.

Poslovni rezultati postignuti u tim prvim godinama djelovali su čak na to da su se dioničari osječke šećerane za vrijeme Austro - Ugarske monarhije angažirali prilikom osnivanja novih šećerana u Mađarskoj i Vojvodini. Prvi svjetski rat utjecao je na stagnaciju mnogih gospodarskih djelatnosti, a samim time i na poslovanje osječke šećerane. Nakon završetka rata, osječka šećerana ulazi u novo razdoblje razvoja.

Prva rekonstrukcija osječke šećerane provedena je 1925. godine. Povećan je prvobitno instalirani kapacitet na ukupno 1000 t repe dnevno. Pred kampanju 1930. godine osječka šećerana je ponovno rekonstruirana te se povećao kapacitet dnevne prerade repe na 1500 t.

Izbijanjem Drugog svjetskog rata dolazi do stagnacije u proizvodnji sirovine kao i u njezinoj preradi. Nastale su štete na postrojenjima i tvorničkim objektima uslijed rata, naročito od bombardiranja iz zraka dana 14.6.1944.

Nakon Drugog svjetskog rata osječka šećerana je kao i ostali industrijski objekti nacionalizirana i nastavila je rad pod nazivom Tvornica šećera, Osijek.

Generalna rekonstrukcija Tvornice šećera Osijek se počela realizirati 1953. godine kada se uklanja potpuno dotrajalo postrojenje kotlovnice, centrifuge, sušara rezanaca, a istovremeno se grade i postavljaju novi objekti obuhvaćeni rekonstrukcijom:

• nova energana sa dva kotla (64 t/h pare),

• elektroenergetski sustav jačine 5 MW,

• nova sušara rezanaca,

• novo skladište suhih rezanaca,

• nove centrifuge za kristal i zadnji produkt,

• rekonstruirana je difuzna baterija,

• postavljene su mosne dizalice za istovar šećerne repe i ugljena te

• proširen je kapacitet postojećeg skladišta šećera za daljnjih 4500 tona

Tom rekonstrukcijom prosječna prerada šećerne repe približila se količini od 2500 tona/dan.

Tvornica

1967. godine izgrađena je i puštena u rad stanica za kamionski istovar repe i deponija kapaciteta 42 000 t. Uz građevinske objekte postavljena je i transportna traka i pripadajuća mehanizacija za punjenje deponije. Istovremeno je izgrađena stanica za prijem kamionske repe sa dvije linije mokrog istovara i pripadajućim instalacijama – kapaciteta 3 000 t/dan. Uklanjaju se dva dotrajala Integral-kotla kapaciteta 2x16/20 t/h, a kupljena su tri kotla sustava Steamblock kapaciteta 2x12 t/h i 1x15 t/h.

1968. godine zamjenjuje se klasična oprema za ekstrakciju (jedna baterija od 16 elemenata) suvremenim poljskim uređajem za ekstrakciju horizontalne konstrukcije po licenci DDS nominalnog kapaciteta od 3000 t/24 h. Te godine su nabavljena i ugrađena još 2 vakuum aparata i 4 komada statičkih dekantera. Zamijenjeno je klasično čišćenje s tipom novosadskog čišćenja. Izvršena je montaža jedne nove vapnene peći (isporuka iz Poljske) i nove stanice za pripremu vapnenog mlijeka, kao i zamjena klasične pralice repe, rekonstrukcija kompletnog repnika uključujući modernizaciju čitave stanice rezanja repe. Paralelno sa montažom nove DDS ekstrakcije izvršena je i automatizacija ovog dijela pogona. Ugrađen je novi kompletan turbo-agregat 7.5 MW. Iste godine pušten u proizvodnju novi Integral-kotao kapaciteta 32/40 t/h i ugrađena je nova kemijska priprema vode kapaciteta 2x30 t/h. Rekonstrukcija rafinerije u u to vrijeme ogleda se u povećanju kapaciteta tog dijela tvornice nabavkom i montažom potrebnog broja centrifuga na A,B i C produktu za zadane kapacitete. Time se u 1968. godini povećao kapacitet osječke šećerane na na 4500 t dnevne prerade repe.

1973. godine demontiran je i drugi dio klasične ekstrakcije (16 komada), a ugrađena je druga po redu ekstrakcija DDS istog kapaciteta kao i prva (3000 t/24h). Izvršena je montaža daljnjih 4 komada vakuum aparata. Montirana je i druga vapnena peć.

Velika rekonstrukcija tvornice započela je 1974. godine s ciljem postizanja kapaciteta prerade od 7500 t šećerne repe dnevno. Ona je tekla u dvije etape, u kojima je došlo do bitnih izmjena u odnosu na ranije stanje. Izgrađeni su pristupni putovi za do terena šećerne repe i mjesta za njeno skladištenje. Kapacitet istovarnih uređaja za repu znatno je povećan. Dovršen je laboratorij za objektivno određivanje količine šećera u repi (digestija) i količine nečistoća, kao važnih faktora za održavanje dobrih odnosa između šećerane i proizvođača repe. Ugrađeni su suvremeni uređaji za smanjenje gubitaka šećerne repe. U tehnološkom procesu, pored povećanja kapaciteta prerade, izvršena su znatna poboljšanja u tehnologiji proizvodnje u smislu smanjenja gubitaka na šećeru. U energetskom smislu došlo je do temeljitih promjena ugradnjom dva parna kotla, uvođenjem plina kao pogonskog goriva, ugradnjom novih turboagregata i dr. Zbog znatnog povećanja proizvodnje bilo je neophodno izgraditi i skladišni prostor za smještaj šećera. Stoga je izgrađen i silos za šećer kapaciteta 30 000 t kristala.

1975. godine montirana je nova stanica za ugušćivanje i filtraciju soka prve saturacije po sustavu DDS, nakon što su izbačeni dekanteri i prerađeno dotadašnje čišćenje soka. Iste godine je pušten u probni rad kutocjevni kotao kapaciteta 50/64 t/h, oba na tekuće gorivo. U sklopu kotlovskog postrojenja instalirana je tehnička priprema vode.

1976. godine rekonstrukcijom je obuhvaćena nova linija pranja repe ugradnjom Rollen-rostova tj. 2 rotacijske pralice sustava Bütfering, ugrađeni su novi ugušćivači i za 2. saturaciju. Iste godine postavljena je linija za separaciju korjenčića i ulomaka repe. Iste godine proširena je i rafinerija puštanjem u rad još jedne nove kontinuirane Bosco 5 centrifuge za C produkt. Ugrađena je i poljska kontinuirana centrifuga ACWW-1000 za B produkt.

1977. godine montiran i treći DDS uređaj za ekstrakciju kapaciteta 2400 t/24h. Postavljen novi uređaj za suhi istovar kamionske repe kapaciteta 5000 t/24 h. Ugrađena nova stanica filtracije gustog soka na principu centrifugalnih separatora. Otparna stanica je povećana ugradnjom 3 nova tijela, a ugrađeni su i novi izmjenjivači topline. U rafineriji su ugrađena tri nova vakuum aparata. Montirana su još dva komada poljskih kontinuiranih centrifuga tipa ACWW-1000 za B produkt i 4 komada Bosco centrifuga za A produkt. Ugrađeno je 8 komada hladnjača C šećerovine. Postavljena je kompletno nova stanica sušenja kristala kapaciteta 500 t/24h sa transportnim uređajem i novim bunkerom te stanicom za uvrećavanje šećera. Postavljene su tri nove vage za povećanu proizvodnju šećera.

1978. godine povećan je kapacitet sušare rezanaca izgradnjom bubnja za sušenje rezanaca kapaciteta 3440 t/24h.

1979. godine je puštena u rad linija pakovanja i proizvodnje kocke šećera.

1980. godine izgrađen kotao na ugljen 60/80 t/h. Izgrađen turboagregat 10 MW. Puštanje u rad novog separatora kamena.

1982. godine ugrađena repna pumpa na deponiji (povećan obuhvat vodenog istovara). Izgrađena stanica za filtraciju gustog soka (vlastita izrada).

1984. godine izgrađena stanica za separaciju korjenčića na suhom istovaru repe (vlastita izrada).

1991. U Domovinskom ratu, osječka tvornica šećera našla se na prvoj liniji bojišnice. Na tvornički krug palo je oko 980 granata, ginuli su radnici na poslu. Okupirano je bilo gotovo cijelo sirovinsko područje i u 103 godine postojanja i rada tvornice, samo 1991. godine nije bilo kampanje. Ratna šteta procijenjena je na 40 mil. DEM. Pogon pakiranja u potpunosti je izgorio. Najveći dio sirovinskog područja bio okupiran još sedam godina, sve do mirne reintegracije proizvodilo se nešto iznad 25.000 tona, što je oko četvrtine današnje proizvodnje.

Domovinski rat

2001. početkom novog tisućljeća značajno se krenulo u nove investicije, kako u šećernu repu, tako i u tehnološki proces . Investirano je u sljedeće projekte:

• nabava pročistača za šećernu repu

• izgradnja prijemnih pista za šećernu repu

• smanjenje troška prijema i skladištenja šećerne repe

• smanjenja utroška kamena i koksa

• povećanja kapaciteta stanice čišćenja

• smanjenja potrošnje toplinske energije

• elektroenergetske učinkovitosti

• smanjenja toplinske energije u proizvodnji sušenog rezanca

• smanjenja troška voda

• povećanja kvalitete sušenja, skladištenja i pakiranja šećera

Tvornica šećera Osijek je danas jedna od najmodernijih šećerana u ovom dijelu Europe.

Tvornica 2011